Sjedi. Pročitaj ovo. Tebi je
namijenjeno.
Niste vi zaboravljeni. Niti je
ovo atak na vas.
Čak štoviše, u moru tekstova
posvećenim ženama,
rijetko se nađe poneki koji je upućen vama.
A nosite se i vi sa svime i
svačime.
Mnogo je toga što leži baš na vašim plećima.
Svaki od vas se nosi s
time na neki svoj način.
Trudeći se ispuniti sva očekivanja.
Jer očekuje se od
vas puno. Jako puno.
Pa vi ste muški rod, ne?!
Jači
spol. Glava kuće. Sinonim za sigurnost.
Da...to su samo neka od
uvriježenih mišljenja koja se protežu stoljećima.
Borite se. Najčešće sami sa
sobom. Da ne podbacite. Ne iznevjerite i ne ispunite očekivanja.
Teško je to, znam.
Nađete se na životnim
prekretnicama. Razdobljima u kojima stoički podnosite sve što se na vas okomi.
Mi žene se ipak „smijemo“ češće slomiti, isplakati...
Nama je to dozvoljeno,
vama ne, jel tako?
Donosite odluke. I lako je dok su
jednostavne stvari u pitanju. Problem nastaje kad dođu teške odluke.
Gdje nema
MOŽDA. Samo DA ili NE.
A ti svjestan da ta odluka
mijenja ne samo tvoj život,
nego i život tvojih bližnjih.
Kao ličinka začahurena u svojoj
čahuri. Sputan. Stegnut.
Svezan. Nemoćan.
Koprcaš se u tom ovoju.
I saslušat će te mnogi, ako se
odlučiš o tome pričati.
Neki iz puke znatiželje. Drugi iz naslade.
Samo rijetki
zato je im je stvarno stalo.
Oslonjen sam na sebe, svjestan
toga da će okolina često osuditi tvoju odluku jer ne vide tvoje razloge, pod
velikim pritiskom, ti ćeš odlučivati.
Pitati se što gubiš, a što
dobivaš; što želiš, a što imaš;
koliko ulažeš, a koliko ti se vraća...
Hoćeš li moći?
Hoćeš li izdržati?
I gdje će te u konačnici sve to odvesti...
Jer moraš.
Tvoj put nije nekome
drugome namijenjen.
Da je proces bolan, težak,
iscrpljujuć, to nikome ne smiješ priznati.
Sramota je. Ti si muško. Podnesi
to.
Samo rijetkima ćeš dopustiti da u
tvojim očima vide koliko te to opterećuje.
A baš u tim trenucima ti žudiš za
razumijevanjem,
osjećaš potrebu za poštivanjem, toplinom i ohrabrenjem.
Imaš
potrebu biti saslušan.
Čuti ono: „Uz tebe sam.“
Ovoji.
Čahure.
Ma nisu ti ti oni prepreka. Ne
sputavaju te.
Shvati da su tu cijelo vrijeme
bili samo kako bi te zaštitili dok ne budeš u potpunosti spreman izrasti u ono
što je od samog početka za tebe planirano.
Izrasti u leptira koji slobodno
maše krilima i leti u svome smjeru, dajući ovom svijetu nove boje.
Ta preobrazba te otrgne od tuđh
mišljenja, očekivanja...
Uhvatiš svoj
smjer.
Pokažeš svoju
muškost.
Jer nije ti
muškost u hlačama.
Ni u bijesnom autu, debelom bankovnom računu.
Nije ti ni u
visokom tonu, prostačenju, tuči, kocki, alkoholu...
Nije.
Muškost ti je
u stavu.
Zavladaš samim
sobom jer tu je snaga.
I dokažeš sam
sebi da možeš, želiš i hoćeš.
Da se znaš nositi sa svim mogućim posljedicama
svake odluke koju od toga dana pa nadalje doneseš.
Postaneš
majstor svog zanata, kapetan svoga broda.
Poštuješ i
bivaš poštivan.
Ljubiš i bivaš ljubljen.
Daješ pa i
primaš.
Ploviš i
osvajaš.
I mi žene to
vidimo. Cijenimo. Osjetimo. Trebamo.
Taj trenutak
kad prestaneš biti dečko i postaneš muškarac.
Ona sigurnost
s početka priče.
Mirna luka u
vrijeme oluje.
Utvrda u
teškim trenucima.
I marširaš
hrabro, uzdignute glave, ponosno i jako,
kroz život.
Jer dečki se
vuku, a muškarci marširaju.
Nema komentara:
Objavi komentar