Jer si živ.

Dogodi se čovjeku da se izgubi.

U hrpi svakodnevnih obaveza, događanja. U jurnjavi.

Izgubi se u životu.

Ne primjećujući jasno putokaze pokraj koji samo nijemo i slijepo prođe.

Krivo se prestroji na raskrižju.

I to nije ništa neobično.

Mnogima se to dogodi, za to ne brini.

Nisi sam.

U trenucima kad smatramo da nam dobro ide, skloni smo zaboraviti na naše bližnje, prijatelje, okolinu.

Uzmemo sve zdravo za gotovo.

Prestanemo biti zahvalni za ono što imamo.

Kao da se podrazumijeva da ćemo jutrom otvoriti oči.

A onda se dogodi promjena.

Jer uvijek se dogodi.

Pa kad se dogodi, tada se skoro očajnički hvatamo za nadu. Baš kao što iscprljeno i umorno tijelo pronalazi utjehu u šalici vrele, moćne kave, tako i mi. U nadi pronađemo hrabrost.

I često baš tada, u takvim trenucima pronađemo sebe.

Izgubljene na raskrižju.

Kažnjene što prođosmo kroz crveno.

Sreća pa nam se "životna vozačka" ne oduzima trajno u takvim situacijama.

Shvatiš. Da ono što tražiš, trebaš i dati.

Sve je prolazno. I dobro i loše.

Sjeti se zapisa EKG-a.

Gore - dolje.

Vjerno dočaravanje uspona i padova.

Promjena.

I to nam vlastito srce dočara.

Na sasvim jednostavan način spoznaš da nije dobro da je crta ravna.

Jebiga, onda nisi živ.

Pa zato živi. Živi život. Svakom porom svog postojanja.

Hrabro koračaj, otvorenih očiju, svjestan prolaznosti svega.

Zakuj notu za san.

Vreli beton za nebo.

Jer si živ.