MUK

Okovan hladnoćom plutaš kao odvaljena santa leda u mrzlom oceanu.

Zaustavim te. Izgubljeno mi prozboriš tek nekoliko riječi, 

pokoju otrcanu frazu o životu. I odeš.

Ostadoh zbunjena. Nema sjaja. Nema sreće.

Tko ti je skinuo osmijeh s lica? Ili što?

Gdje je nestao onaj zvonki zvuk tvog smijeha?

Tko to ima pravo ugasiti žar u tvojim očima?

Heloooo, poznajem te...Sjećam se one vedre osobe koja je zračila neiscrpnom pozitivom, sijala radost na svakom koraku, bodrila, hrabrila, dizala atmosferu kad nitko nije...

Što je? Veliš, ždere te samoća?

Nema nikoga? Povukli se svi u trenutku kad su ti zatrebali?

Tko ih šiša. Oliti „tko ih jebe“, ako će tako biti upečatljivije.

Jer možda mi ne vjeruješ, ali ni ne trebaju ti takvi.

Ne trebaju ti oni koji iz tebe iscrpe zadnji atom snage. 

Samo dok to njima odgovara.

Ne trebaju ti oni koji se grohotom smiju dok posrćeš, padaš i tražiš ruku da ti pomogne ustati.

Ne trebaju ti oni za koje si mislio da će biti tu. A nisu.

Ne trebaju ti.

Vjerojatno si nekad, na ovom svom životnom proputovanju baš zbog takvih zaboravio na šačicu onih koji su uistinu bili tu. 

Ali si smatrao da ih ne trebaš.

Oni, koji su tu i kad nisu. Jer istina je to što kažu. 

Neki su tu i kad nisu, a neki nisu ni kad jesu.

Možda si negdje u kutak svoga uma (ako um uopće ima kutak) zatvorio i Onoga kojeg najviše trebaš. Koji je uvijek tu. 

Onoga s kojim svakodnevno možeš piti kavu, divaniti, pronaći utjehu. Pronaći mir.

I možda baš sada, kada se osjećaš tako jadno, ostavljeno, razočarano...Shvatiš..

Razgledaj oko sebe očima koje bijahu poluotvorene. Pogledaj sve fascinirajuće sitnice zbog kojih možeš i moraš (ponovno) biti sretan.

Osluhni. Cvrkut ptica, lavež pasa, zujanje pčela.. Čuješ li? Odlično! Imaš sluh. Nije li to divno?

Dotakni prstima svoj nos. Hajde, neće ti se ništa loše dogoditi.

Osjetiš vrh nosa? Cool, imaš prste. Imaš nos. Imaš osjetilo njuha. 

Ruke te tvoje služe. Nije li i to divno?

Ustani. Osvrni se oko sebe.

Promotri svijet.

Očima koje vide.

Opipaj puls. Osjeti život.

Zahvali se na tome.

Mogli bismo u nedogled nabrajati razloge za sreću. Jer ima ih. 

Puno više za nego protiv.

Svoju listu dalje stvaraj sam jer to možeš. Jer shvaćaš.

I daaaaj, nabaci taj osmijeh na svoje prekrasno lice. 

Pusti da te osjećaj sreće ponese u novi dan.

Dan koji ti je darovan. A nije morao biti.