Što ako ne uspijem?

Nemoj se penjati, past ćeš!

Vjerujem da vam je svima, ili barem većini, ova rečenica poznata još iz djetinjstva.

Na ovaj svijet zapravo dođemo bez straha. Ne poznajemo opasnosti, uzročno – posljedične veze, ali ni sve mogućnosti.

Vrlo često, baš tada, u dobi kada možemo zapravo najviše naučiti, bivamo „dobronamjerno“ sputavani u mnogim našim istraživanjima, testiranjima vlastitih mogućnosti i sposobnosti.

Sa željom da se djeci ne dogodi nešto loše, odrasli pribjegnu korištenju zastrašivanja kao sredstvu sprječavanja nečega. Ili kao metodu ostvarivanja rezultata koje zapravo oni žele postići.

Da odmah razjasnimo, ne govorim ovdje o postavljanju realnih granica, zabranama koje su ponekad nužne za dobrobit djeteta. Govorim o usađivanju iracionalnog  straha, kočnice u budućnosti.

Upravo taj strah, osjećaj uplašenosti, postaje problem u kasnijem životu. Sputava nas na putu ostvarenja ciljeva, snova. Sputava nas u svakodnevnom životu.

Mnogi se ljudi boje.

Boje se započeti nešto novo. Otvoriti nova vrata.

Boje se preuzeti rizik mogućeg neuspjeha, ne shvaćajući pritom da svaki taj tzv. Neuspjeh je zapravo samo nova lekcija u životu iz koje nešto naučiš.

Cijeli svoj život učiš. Svaki dan širiš svoje vidike. Svakim si danom zapravo sve bogatiji.

Ništa gore od onog grča u želucu.

Kad se preznojiš. Dobiješ probavne smetnje. Postaneš nervozan, a samim time ti i sposobnost prosuđivanja opada.

Ubija te zapravo neznanje o tvome strahu. Koči te. Paralizira.

I onda kažeš: „Ma neću ni pokušavati, nije to za mene.“

I eto. Odustaneš. Ostaneš tamo gdje jesi. Fikus.

Jer ti strah bude veći od one hrabrosti koju posjeduješ. Samo ju trebaš pustiti da izađe i čini ono što mora.

Prođe tako mnogo toga pokraj tebe. Prolazilo je i pokraj mene. Nisam se usudila. Netko mi je možda davno rekao da se ne penjem jer bih mogla pasti.

Svaki dan novi izazov. I samo prođe. 

A ti ostaneš poslije s pitanjem u glavi: „Eh, što bi bilo, kad bi bilo?“

Stojiš li i sad pred nekakvim izazovom?

Premišljaš li se?

Nisi zadovoljan stanjem u kojem se trenutno nalaziš?

Opet te oblijeva znoj?

Nemoj, molim te, nemoj ovaj puta odustati...

Što je tvoj strah? Kakav je on? Kakvo je to čudovište koje te ovaj puta plaši i sprječava u ostvarenju tvojih ciljeva?

Zar nisi dosad naučio da čudovišta žive samo u našim glavama?

Upoznaj svoj strah. Suoči se s njime.

Ne dozvoli si da ti on postane tvoje ograničenje.

Sanjaš li? Imaš neostvaren san? Zapisan cilj?

Kreni.

Sad.

Odmah!

Zaplovi.

Ne boj se pitanja Što ako ne uspijem?

Pitam te, divni, hrabri čovječe, Što ako uspiješ?

Zasukanih rukava, uzdignute glave, pun volje i želje, strpljivo i marljivo koračaj naprijed.

Samo hrabro.

Želim ti sve najbolje!