Mogu li dobiti jedan ples na žici?

Istraživanje i ispitivanje granica svima nam je urođeno.

Od malih nogu hodamo po rubovima.

Kad osjetimo mogućnost posrtanja, vješto se hvatamo.

I čvrsto držimo.

Kao mali, jel…

Kako rasteš i odrastaš, shvaćaš da zapravo svakodnevno hodaš po svojevrsnom rubu.

Vrlo često nesvjestan  koliko malo te dijeli od samoga pada.

Hodaš po rubu s prvim prijateljima.

S prvom ljubavlju.

Istražuješ.

Ispipavaš.

Koračaš.

Pa ti se noga omakne.

Jebiga.

Nastavljaš hodati.

Završiš školu. Faks. Tražiš posao…

I shvatiš.

Hodaš po rubu dok zbrajaš svaku kunu kako bi platio hrpu računa koja stoji ispred tebe.

Hodaš po rubu dok nanovo tražiš posao i moliš Boga da nađeš poslodavca koji će te uredno i pošteno platiti za tvoj rad.

Hodaš po rubu dok smišljaš načine kako svojoj djeci osigurati ono osnovno, a možda ponekad priuštiti i nekakav luksuz.

Hodaš po rubu dok brineš o svojim starim i nemoćnim roditeljima. Sav već umoran.

Svakodnevno novi rubovi.

Nova hodanja.

Nova balansiranja.

Pa kad već tako dugo, kontinuirano, hodaš po rubu, po samoj ivici života,

Reci divna osobo,

Mogu li dobiti jedan ples na žici?

Sasvim odvažno.

Smireno i sigurnih pokreta, a slobodno.

Baš u čast svih hodanja.

U čast toga što ne padaš.

Što i dalje nastavljaš hodati.

Zapleši.

Svoj ples na žici.

Tišina, slika, kap. Imaš li nešto moje?

Ne tako davno postavila si mi pitanje imam li nešto tvoje.

Zatekla si me.

Ostavila svezana jezika.

A opet, mudro, vješto i precizno, naoko jednostavnim pitanjem, prebacila si moje misli iz praznog hoda ravno u petu brzinu.

Što si htjela postići?

Žena. Jedno cjelovito biće. Satkana od tankih, nježnih niti, a opet tako čvrsta i jaka.

Sposobna izdržati neizdrživo.

Još kao mala djevojčica učena si i odgajana tako da daš sebe cijelu. Mužu, djeci, poslu, zajednici...

Da budeš uzorna, nježna, blaga, oličenje dobrote, strpljenja, staloženosti, neiscrpne mirnoće i razumijevanja.

I ništa loše u tome.

Oh, kada bi svako ljudsko biće posjedovalo te karakteristike, svijet bi bio idealan. Ali nije.

A onda zastaneš na trenutak.

Reci, draga ženo, u čemu te sve ima?

Kome si sve dala po dio sebe?

Kad tad zastaneš na trenutak.

I ne možeš mi reći da nisi zastala.

Zapitala se.

Ne možeš mi reći da nisi imala trenutak kad si se slomila.

Duboko u sebi.

U tišini.

Ne možeš mi reći da nije popustilo strpljenje.

Nestala mirnoća.

Iščeznulo razumijevanje.

Trenutak kada si se zapitala gdje si ti.

Gdje si i kada, na kojem točno kilometru životnog puta, si ostavila sebe i zaboravila se kao zaboravljeni kaput na vješalici negdje u kutu.

Udovoljavajući drugima. Ispunjavajući tuđe potrebe.

Jesu li primijetili da si iščeznula?

Vjeruj, nisu.

Ima ono nešto u ljudima sto zaslijepi. Zamuti vid.

To je ono. Znaš ono. Dok mi je dobro, ne vidim da može biti i loše. Dok je meni dobro, nekom drugom nije uopće.

Jer, eto, meni je dobro. Tako mi i treba.

Zašto, zašto, draga ženo, ne bi svima bilo dobro?

Vrati se.

Uhvati se kako se ponovno pronalaziš. Odvažno koračajući. Onako smirena i staložena. Ne povrjeđujući nikoga. I nećeš nikoga povrijediti, neka ti to bude jasno.

Jer, izgubiš li nešto pronalaženjem sebe zapravo i nisi ništa izgubila ako na tom putovanju ponovno dođeš k sebi.

Budna.

Pa sjedneš.

Zadovoljna.

Ispunjena.

Vraćena.

Pozdraviš novi dan.

Pogledaš najljepšu sliku koju posjeduješ. Svoj odraz u ogledalu.

Otpiješ gutljaj kave.

Dozvoliš pokoju radosnu kap da klizne niz obraze.

I kažeš: "Svijete, imaš li nešto moje?"

Jer ako imaš, a nije ti namijenjeno, vrati mi. Meni treba.

Tišina, slika, kap.

Photo:

https://web.facebook.com/AConsciousRethink/photos/a.839969326094676.1073741828.834960993262176/1386977671393836/?type=3&theater

Tu sam...najkraća definicija prijateljstva

Samo dvije riječi, a tako moćno značenje...

Mnogi će reći da se o temi prijateljstvo nema što reći...sve je već rečeno...knjige, novine, internet... vrvi člancima, savjetima, izrekama, pjesmama i mnogim drugim mislima o prijateljstvu...

Pa zašto onda baš ova tema? Što me nagnalo prozboriti koju riječ o tome?

S obzirom na to da sam obogaćena dodatnim slobodnim vremenom, pod ruku mi dolaze nepročitane knjige, novine, časopisi...i sve ostalo za što nisam imala vremena..

Tako se ponovno sretoh sa časopisom Rhema u kojem se nalazio inspirativan članak vlč. Dražena Radigovića o prijateljstvu.

Čitajući tekst, razmislila sam i o prijateljima u svome životu..

Ma znaš već kako to ide...poznajete se od rođenja..odrasli zajedno...

Ili ste se pak sreli tijekom života, prepoznali se i priča je krenula u nekom svom smjeru...

Hm...imaš li ga ili ga još uvijek tražiš? Jesi li prijatelj nekomu?

Tko je prijatelj?

Poslužit ću se Knjigom Sirahovom (6) u kojoj stoji: "Pravom prijatelju nema cijene. Tko ga je stekao, našao je blago. Pravi je prijatelj balzam života."

Druga izreka kaže: "Kad nebo voli čovjeka, daruje mu da nađe prijatelja."

Slažem se sa Radigovićem (2008.) koji kaže da vrlo malo ljudi danas ima prave prijatelje...možda baš iz razloga što ni ne znaju kakav to pravi prijatelj treba biti... a možda jednostavno ni sami nemaju karakteristike pravog prijatelja...

Nadalje kaže, kako bismo ga pronašli i sami se moramo zapitati kakvi smo mi...koje su naše kvalitete i što je to što mi možemo drugima ponuditi, odnosno, čime možemo oplemeniti nečiji život. Kada prepoznamo svoje kvalitete, trebali bismo biti dovoljno otvoreni pa onda prepoznati i kvalitete koje drugi posjeduju, kvalitete koje mogu obogatiti naš život. Zato ohole osobe i ne mogu biti pravi prijatelji...Oni koji su puni sebe smatraju da od drugih nemaju što primiti. Oni koji su sebični također to ne mogu. Oni nisu spremni davati...niti ulagati u odnos...A to je onda ništa drugo nego iskorištavanje...

Važno je imati prijatelja...nekoga tko te razumije, daje podršku i tko ti je oslonac u životu...Odsutnost toga dovodi do osamljenosti, a osamljen čovjek je nesretan čovjek...

Ne dozvoli si da budeš nesretan!

Za dobar odnos treba mnogo truda...moraš davati kako bi dobio...ali sva ljepota i jest u tome...davanju ljubavi i prihvaćanju iste...

Što krasi prijateljstvo?

Prema Radigoviću, sedam je oznaka prijateljstva...

1. DOBROHOTNOST - ono kad želiš svome prijatelju dobro, sreću, zdravlje, uspjeh i blagoslov...bez zavisti i ljubomore..ono kad se raduješ svakom njegovom uspjehu...
2. UZAJAMNOST - ti meni - ja tebi...uzajamno voljenje, obostrano darivanje i obogaćivanje...ne dozvoli si da uvijek imaš vremena za nekoga, a taj netko nikada za tebe, odnosno, tu je samo kada ti treba...to nije prijatelj...
3. KOMUNIKACIJA I POVEZANOST - mnoga divna prijateljstva se raspadnu baš zbog nedostatka komunikacije...živimo ubrzanim načinom života, ne dozvoli si da ti zamru tvoja prijateljstva...javi se...besplatno je, a mnogo dobivaš,,,
4. POVJERAVANJE TAJNI - eh...ovdje budi oprezan...mnogi su se u tome opekli...U knjizi Sirahovoj stoji: "Neka su ti poznanici mnogi, a pouzdanik jedan od tisuću." Budi i ti taj pouzdanik kad ti se prijatelj povjeri...
5. VJERNOST - ona čini da se u drugog možeš pouzdati...ona se razvija i ne naraste preko noći...Zato, ako želiš imati, ili sam biti pravi prijatelj, budi vjeran i budi osoba od povjerenja...
6. JAVNOST - pravi prijatelj je blagoslov za tvoj život...zato ga se ne stidiš pred drugima, posebno onima koji o tvom prijatelju imaju loše mišljenje...budi uz prijatelja i kad mu dobro ide, ali i ako padne i biva poražen u životu...
7. STALNOST - prijateljstvo traje...stalno je...nema "malo jesmo-malo nismo"...u dobrim i u lošim trenucima...

Svaka oznaka bitna...sve isprepletene prikazuju čari prijateljstva...

I slažem sa svakom...ali ova zadnja mi se najviše urezala..ta stalnost...One dvije riječi sa početka...

TU SAM...

U krugu prijatelja koje imam, i zbog kojih sam sretna, najviše se ističe Jedan...najbolji od svih...zapravo, najsretnija sam što imam baš Njega za prijatelja...

Onoga koji me svako jutro budi, otvara mi oči i daje snagu za novi dan...Onoga koji je svoj život dao za mene da bih ja živjela...i da bi ti živio...ti, koji ovo čitaš....

Onoga koji je zaista uvijek tu...u svakom trenutku...koji me digne kada padnem...Hvala Mu!

Tu sam...najkraća definicija prijateljstva...ali i ljubavi!

Budi prijatelj...

Literatura:

1. Biblija

2.Radigović,D. (2008.) "Jesi li pravi prijatelj?", Rhema, br.30, str.14-17

Usudi se, znaš da možeš!

https://web.facebook.com/AConsciousRethink/photos/a.839969326094676.1073741828.834960993262176/1385532788204991/?type=3&theater

Sjedimo danas kolegica i ja. Razgovaramo. Kaže ne zna što da radi više...sve joj se "sastavilo" u životu i ne vidi smisao...začahurena u vremenu i prostoru...osjeća se usamljenom...pomalo izgubljenom...

Primjećujem da joj ni kava ne stvara onaj istinski užitak kako to inače bude...

Mora li to biti tako?

Što je to što nas začahuri?

Zidovi

Vrlo često dođemo do zida...zida koji nam se čini potpuno nesavladiv, previsok da bismo prešli preko njega..

Nekome taj zid stoji na ljubavnom polju, nekome na duhovnom, nekom pak na financijskom... i mnogim, mnogim drugim životnim poljima...

Sve vrvi zidovima...Ali ono što je zajedničko svima njima jest to da se nalaze u našoj glavi..

Ponekad sazdani tako čvrsto da nam trebaju godine i godine kako bismo ih srušili...

A ponekad labavi... a mi to ne prepoznamo...Ne usudimo se osvijestiti se o tome...

Svaki taj zid ima zadaću spriječiti nas u daljnjem razvoju...ne dozvoliti nam da ostvarimo ciljeve...

Ne dozvoliti nam da živimo i dišemo punim plućima...

A ako samo dišeš, a ne živiš, onda to i nije neka svrha, zar ne?

Kada su nam sasvim kristalno jasne naše želje, snovi i potrebe, jasno nam je također da za njih treba i raditi...prvenstveno na sebi. Svakodnevno se prisjetiti svoga cilja, svoje želje, sna...ma kakogod to sad nazvali.. 

Nema osobe koja nešto ne želi...Možda nemaš jasno definiran cilj ili ga ne vidiš trenutno, ali želju...

I ti imaš želju... Neostvareni san...Znam to...

I?  Što te sprječava u ostvarenju?

Razmisli

Uroni duboko u svoj um...istraži...pročešljaj...pronađi sebe...pronađi uzrok....

Jesu li "vanjski faktori"  zaista nepremostivi ili je to taj zid u tebi?

Razmisli koliko si sebi bitan..ne gubi dragocjeno vrijeme razmišljajući o tome koliko si drugima bitan...to je njihova stvar.. Tvoja je da budeš sebi bitan i da zagrizeš, trgneš se i preskočiš sve prepreke...

Prepreka će uvijek biti. Nema veze.... 

Uporno ih preskači. Dobra kondicija je zlata vrijedna.

Usudi se...

Jednostavno skupi hrabrost koja čuči u tebi i usudi se...usudi se ukloniti barijere koje te koče na tvome putu ka sreći, psihičkoj slobodi i nesputanosti...

Idi naprijed, stvaraj nova iskustva, ne zastajkuj i oblikuj se..Postani još bolji...

Zauzmi se za sebe jer je to tvoje pravo, ali prije svega i dužnost. Nitko drugi to neće učiniti jer nitko drugi te ne poznaje onako kako ti sam poznaješ sebe...

I zato, napravi reset u svojoj glavi.

Toliko toga dobroga leži u tebi...usudi se to pokazati...

Znaš da možeš!